Iskustvo liječenja bez dopunskog osiguranja



Moji sin i snaha donedavno nisu htjeli ni čuti za policu dopunskoga zdravstvenog osiguranja, čak su mi se rugali, računajući koliko mjesečno uštede. No odnedavno oboje imaju policu. Na ružan su način naučili kako se dopunsko osiguranje ipak isplati, kaže otac 32-godišnjeg prevoditelja Marina, koji već dvije godine živi s djevojkom Sanjom u unajmljenom stanu u Splitu.

Kad su se zaposlili i ostvarili pravo na zdravstveno osiguranje te odlučili živjeti zajedno, otac im je pokušao objasniti zašto polica dopunskog osiguranja može biti korisna: iako je obvezna zdravstvena zaštita u Hrvatskoj besplatna, HZZO za dio usluga ne pokriva cijeli trošak, odnosno pacijent sudjeluje u podmirenju 20 posto cijene. Bez police dopunskog osiguranja i kod svakog posjeta liječniku obiteljske medicine plaćamo 10 kuna, a jednako je i s mnogim lijekovima - plaća se dio cijene, što može biti i nekoliko desetaka kuna.

Jedna je mogućnost da kod svakog odlaska liječniku plaćate ono što ste iskoristili (uz limit od 3000 kuna po jednom računu), a druga da ugovorite dopunsko osiguranje, koje trenutačno stoji 70-ak kuna mjesečno. Otac je smatrao da je bolje plaćati osiguranje, no ideja da se presele u vlastiti stan ponukala je mladi par da zbraja svaki trošak. Oboje su zdravi i godinama nisu bili kod liječnika pa su tako zaključili da će s 840 kuna godišnje, odnosno 1680, kad se obje police zbroje, radije podmiriti stanarinu.

Marin je požalio prvi: prije nekoliko mjeseci na košarci s prijateljima nezgodno je pao i slomio bedrenu kost, zbog čega je hitno završio na operaciji. Nakon pet dana u bolnici, otpustili su ga kući s računom: 2600 kuna. Još jedna kontrola u bolnici stajala ga je 400 kuna, a posjeti liječniku opće prakse, koji mu je prepisao lijekove protiv bolova, još toliko. U međuvremenu, Sanja je jednu večer završila na hitnoj zbog napadaja slijepog crijeva. Ujutro je završila na operaciji, nakon koje je još nekoliko dana provela u bolnici. Izašla je s računom: operacija slijepog crijeva stajala ju je 1600 kuna, dvije pretrage svaka po 200, dok je sedam dana ležanja u bolnici stajalo 700 kuna. Ukupno: 2700 kuna. U bolnici su je upozorili da ima povišene masnoće u krvi i šećer, što može biti znak dijabetesa, te uputili da se češće kontrolira kod liječnika opće prakse.

Ukratko, Marin i Sanja ukupno su na liječenje potrošili više od 6000 kuna te pretrpjeli ozbiljan udarac na kućni budžet. Da nije bilo pomoći roditelja, našli bi se u situaciji da ne mogu podmiriti stanarinu i režije za dobra dva mjeseca. S druge strane, da su imali policu dopunskoga zdravstvenog osiguranja, ukupan bi trošak bio – nula kuna. Štoviše, daljnja rehabilitacija Marinove noge, kao i pretrage i kontrole koje čekaju Sanju, mogle bi ih ubuduće itekako skupo koštati. Samo za rehabilitaciju procjena se kreće i do 5000 kuna, pa su zaključili da će odmah ugovoriti dopunsko zdravstveno osiguranje. Koliko je takvo osiguranje korisno, uvjerili su se nedavno, kad je Marinov otac završio u bolnici zbog problema sa srcem. Zahvaljujući polici dopunskog osiguranja, nije se morao brinuti o tome kako će podmiriti bolnički račun.

Naš je dvojac stoga istražio ponudu osiguratelja na internetu. Kako računaju da i dalje neće često trebati liječnika, razveselila ih je činjenica da osiguratelji u ponudi imaju jeftinije police za mlađe osiguranike te da mogu birati police koje sadrže različito pokriće. Tako osiguranici mogu birati hoće li policom obuhvatiti samo zdravstvenu uslugu (pretrage, zahvate i liječenje u bolnici, odnosno uslugu liječnika opće prakse), ili i lijekove s B liste za koje se plaća participacija. Mlade i zdrave osobe koje inače ne piju lijekove možda će, na primjer, proći jeftinije ako nadoplate lijek onda kad ga trebaju. Također, većina osiguratelja daje popust ako policu dopunskog ugovorimo u kombinaciji s policom dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, kojom se pokriva viši standard zdravstvene usluge. (M. M.)

izvor: Svijet Osiguranja